Hrana u Crnoj Gori

Često kada upoznajemo neku novu državu, narod, kulturu, zapitamo se kakva je nacionalna kuhinja i čime se to prijatno možemo iznenaditi tokom posjete.

 

Mnogo je interesantnih stvari koje privlače turiste da posjete Crnu Goru, pa osim duge i bogate istorije, kulturno-istorijskih spomenika i prirodnih ljepota, može se očekivati da među odlučujućim  razlozima bude i hrana, odnosno – tradicionalna crnogorska jela i gurmanski specijaliteti. Jela koja se služe na primorju, znatno se razlikuju od onoga što će vam poslužiti ako se nađete na sjeveru Crne Gore ili u njenom središnjem dijelu. Ipak, u svakom dijelu zemlje će za nekoliko jela, sa ponosom isticati da su naša, tradicionalna. Sve vrste nacionalnih jela dostupne su na čitavoj teritoriji Crne Gore, u restoranima sa nacionalnom kuhinjom ili u domaćinstvima, ako ste nečiji gost.

 

Crna Gora je bila pod vladavinom Turske skoro 5 vjekova tako da je veliki uticaj Turske vidljiv kod naroda Crne Gore, posebno kad je u pitanju priprema jela kao što su: pite, bureci, ćevapi, baklave, sarme, kebab, musaka, pilav...

 

Crnogorska kuhinja, iako su na nju uticale italijanska, turska, mađarska, ali i druge kuhinje, ima svoja nacionalna jela. Po načinu na koji se priprema meso, hljeb, priganice, raštan ili sir u kontinentalnom dijelu Crne Gore ili duž jadranske obale, primjećuje se italijanski uticaj. Uticaj kontinentalne Evrope primjetan je kod pripreme džemova, kolača, krofni.

 

           

 

Kod pripremanja gulaša, sataraša, đuveča ili sličnih jela, koja se često nađu na trpezi u domovima širom Crne Gore, osjetan je uticaj mađarske kuhinje, dok je na primorju najizraženiji uticaj mediteranske kuhinje, što je vidljivo po pripremi uobičajenih jela od morskih plodova.

 

Pored ribe i morksih plodova koji su karakteristični za primorske gradove, u Crnoj Gori rado se pripremaju i druge vrste mesa, prije svega ovčetina i jagnjetina u unutrašnjim djelovima zemlje, zatim svinjsko meso, junetina i piletina. Kombinacije jela sa povrćem i mliječnim proizvodima, spadaju u omiljen način “začinjavanja” jela i davanja naročite arome i punoće ukusa, kakvom se upravo i karakteriše crnogorska kuhinja.

 

                             

U nastavku teksta ćemo  navesti neke od naših najpoznatijih tradicionalnih jela.

Popara – miješanjem komada hljeba sa mlijekom, uljem i sirom dobija se interesantno i jeftino jelo duboko ukorijenjeno u crnogorsku ishranu.

Kuvani krompir – lagan i omiljen obrok, koji prati sir i kiseli kupus. Sprema se jednostavno – polučasovnim kuvanjem krtole tj krompira.

Corbe – čorbe se u Crnoj Gori spremaju uglavnom uz rezance, krompir ili povrće. Posebno je zanimljiva čorba od koprive, a gotovo da nijedna ne izostavlja kuvano svježe meso tako da su veoma hranljive i bogate.

 

                     

 

Raštan – jako ukusno jelo od lokalnog povrća iz porodice kupusa, kuva se uz bijeli krompir i sa dosta začina.

Japraci  (crnogorska varijanta sarme) – izuzetno bogato i hranljivo jelo. Pored raštana i junećeg mesa dodaju se i pirinač, biber, pa čak i suvo meso.

Kačamak – kašasto jelo koje se sprema od pšeničnog, heljdovnog, ječmenog ili kukuruznog brašna i služi se sa sirom i kisjelim mlijekom. Smočanim kačamakom se naziva onaj kačamak kome se dodaje sir, odnosno kajmak i koji se dugo miješa specijalnom drvenom kašikom. Ukus je u ovom slučaju još bolji, a ljudi na selima ga preferiraju jer im omogućava energiju koju troše težim radom. Nalazi se u ponudi svakog nacionalnog restorana. Kačamak od krompira je možda i najzanimljivija varijanta ovog jela.

Cicvara – uz ovo jelo obično se služi bijeli kuvani krompir i kisjelo mlijeko. Mladi kravlji sir ili kajmak se miješaju sa brašnom dok se ne oslobodi mast. Riječ je o jelu visoke energetske vrijednosti, prijatnog ukusa.

 

              

 

Jagnjetina u mlijeku – pravi je specijalitet. Jagnjeće meso se kuva u domaćem mlijeku uz dodavanje začina i krompira.

Jagnjetina ispod sača – kada je riječ o jelima ispod sača, interesantno bi bilo opisati sam proces spremanja. Jela ispod sača su daleko ukusnija od svih jer se spremaju na gotovo prastari način – meso i krompir stavljaju se pod metalni poklopac tzv. sač, koji se zatim prekriva žarom i pepelom. Na ovaj način, zadržava se aroma, a jelo je ravnomjerno pečeno na prirodan način. Jagnjetinja je, recimo, najukusnija ukoliko je spremljena na ovaj način. Crnogorski nacionalni restorani pripremaju je na ovaj način i danas.

Kobasica – priprema se sušenjem, najčešće na Njegušima, posebnom tehnikom. Izuzetno je ukusna i jaka.

Prsuta – najpoznatiji pršut, njeguški, prednjači kvalitetom u odnosu na sve ostale. Riječ je o mesu o kome se danonoćno vodi računa, dok se suši isključivo na bukovom drvetu i po više mjeseci. Uz njega se služi domaća, najčešće lozova rakija, i njeguški suvi sir.

Podgoricki popeci – zanimljivo aranžirano jelo; u odrezak od telećeg mesa zamota se komad sira ili starijeg kajmaka i komad pršute, daljim pohovanjem i prženjem dobija se izvrsno jelo sočne i bogate unutrašnjosti, i ukusne i hrskave spoljašnjosti.

Hrana na roštilju – Crnogorci su poznati kao veliki ljubitelji roštilja. Posebno su ukusni ćevapi i pljeskavice koje odlično idu sa crnim lukom. U pitanju su dva najpopularnija jela kod mladih i nalaze se u ponudi restorana brze hrane.

Pite - koje mogu biti slane i slatke, su veoma prisutne na trpezi sjevernog regiona Crne Gore a vrlo često u porodici se koriste kao glavno jelo. Slane pite se uglavnom prave od zelja (livadsko, spanać, blitva, kopriva), krompira, tikve, praziluka, sira ili pečurki, a slatke od jabuka i višanja. Takodje, postoji više načina pripreme pita, tako da se najčešće prirpemaju lisnate pite (slagane i koturače), a u manjoj mjeri brze pite, koje mogu biti od kukuruznog ili pšeničnog brašna. Posebna pita koja je poznata u sjevernom regionu, pripremljena na drugačiji način jeste heljdopita ili heljdija kako je poznata u narodu.

 

              

 

Pekmez – je domaći slatki voćni namaz koji se priprema od ručno ubranog zrelog voća. Pekmez zauzima posebno mesto na polici, u hrani i srcima svih sladokusaca. Možete ga namazati na vrućem bijelom hljebu ili palačinkama, ili ga dodati kolačima i prelivima za salate. Pekmez se kuva u tučanim šerpama od a ručno se miješa drvenim varjačama.

 

                 

 

Što se tiče deserta na sjeveru Crne Gore, možemo  reći da postoji raznovrsna ponuda, zavisno od sezone. Naglasak stavljamo na tradicionalnim kolačima koji se mogu pripremati tokom cijele godine: gurabije, hurmašice, unutma, halva, tulumbe… U ljetnjem periodu više se spremaju kolači sa sezonskim voćem (malina, borovnica), a u zimskom periodu uglavnom kuvana tikva, iksijaš (kuvano voće).

 

           

 

Nijedan domaćin neće dozvoliti gostu da uđe ili izađe iz njegove kuće a da nije probao neko od pića koje je on pravio kao što su: vino, pivo ili rakija. Iako možda niste još čuli za crnogorska vina, ona su  poslastica koja je definitivno vrijedna gustiranja. Takodje, ko voli jača pića, preporučujemo naše domaće tradicionalno piće – rakiju.

 

Ukoliko ste ogladnjeli od priče o tradicionalnoj hrani u Crnoj Gori, ne preostaje vam ništa drugo osim da planirate nove avanture kroz našu zemlju. Vas ovdje čekaju otvorena vrata, najbolje mjesto za trpezom i najbolje što vaš domaćin može ponuditi...

 

Tradicionalna nacionalna kuhinja otvara svoja vrata – okusite tradiciju. Čekamo vas.